Staze Sv. Roka i Sv. Šimuna 25.03.23.
Ukoliko bude dovoljno prijavljenih organizirat će se autobusni prijevoz.
Informacije obavezne prijave kod vodiča Dragana Nišlera na 098/187 3209 te na This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. do petka 24.03.2023. do 10:00 sati.
Opis:
Staza Sv. Roka je pješačka staza duljine 7 km, označena brojem 702, a nazvana po svetome Roku zaštitniku Pićanske župe, koja od Pićna prolazeći pokraj crkvice svetoga Roka, prolaskom oko zidina starogradske jezgre, vodi dalje do slapa Sopot koji je jedan od najljepših slapova u Istri, visok 24,5 m, te koji oduševljava svojom tirkiznom bojom jezerca u podnožju. Staza Sv. Roka spaja se na stazu svetog Šimuna koja vodi prema Gračišću. Nekad je ova staza bila glavna poveznica Pićna sa selima u dolini slapa. Dio staze je 1979. godine proglašen zaštićenim krajolikom i pripada u područje Ekološke mreže Natura 2000, kao područje očuvanja važno za vrste i staništa. Kroz cijelu stazu postavljene su klupe sa informativnim pločama i putokazi. Informativne ploče sadrže QR kodove za pregled sadržaja koji je podijeljen u dvije kategorije. Na stazi se nalazi ukupno 12 točaka sa klupama i pripadajućim sadržajima. Radi poticanja aktivnosti promicanja kulture i turizma definirao se sadržaj koji se nalazi na elektroničkoj platformi, a posjetiteljima je dostupan preko ploča sa QR kodovima postavljenih na svih 12 točaka, kako bi pješačenje bilo obogaćeno sadržajem, zanimljivo i izazovno. Pločama označeni punktovi tematski su povezani sa tradicijom bajoslovlja Istre, poput stijene vile graditeljice i izvora svetog Nicefora, prvoga biskupa pićanske biskupije. Stijena je, prema predaji, ispala iz ruku vili na stazi svetoga Roka prigodom žurna nošenja kamenja prema Puli za gradnju pulske Arene. Nije ju uspjela podignuti i nastaviti svoj rad jer je upravo zakukurikao pijetao pri izlasku sunca. Prema jednoj legendi, sveti Nicefor bio je prvi pićanski biskup. On je na stazi svetoga Roka otvorio izvor vode žednoj nećakinji kada su pošli na daleki put da bi obranili biskupovu čast. Spuštajući se sve bliže prema slapu, dolazi se do vidikovca boga Peruna i boginje Mokoš. Vidikovac je postavljen kao spomen na to da je nekada na tom mjestu postojalo jedno od najstarijih kamenih svetišta posvećenih bogu Perunu, slavenskomu vrhovnom bogu, vladaru neba, oblaka i groma. Na području slapa Sopota obitavaju dvije zaštićene životinjske vrste: jelenak i veliki vodenjak.
Kružna staza Svetog Šimuna je ukupno duga 8,9 km, mogu je proći i oni s lošijom kondicijom. Manji dio je u sjeni, tako da se u ljetnim mjesecima preporuča kasniji polazak, u popodnevnim satima. Započinje u Gračišću, ispod velikog stabla ladonje i fotopointa te se blago spušta do crkvice svetog Šimuna. U cijelosti prolazi područjem koje je početkom sedamdesetih godina proglašeno zaštićenim krajolikom. Različitost podloge - lapora i vapnenca - dovela je do fenomena neobično razvedenog reljefa, gdje su u laporima formirane potočne doline, dok čvršći vapnenci izgrađuju više brežuljke i glavice koji dominiraju krajolikom. Sklad postojećih poljoprivrednih površina s autohtonom šumskom vegetacijom dopunjen je brojnim kulturno-povijesnim spomenicima sa sveprisutnim motivima tipične arhitekture ovoga kraja. Od ostataka crkvice svetog Šimuna pruža se pogled na gotovo cijelo područje kojim staza prolazi - netaknuta priroda i pitoreskna sela pratit će vas cijelim putem. Slijedi pola sata hoda oštrijom nizbrdicom, krajem koji je u proljeće bogat šparogama. U selu Žlepčari prelazimo manji most. Staza dalje vodi dolinom do označenog skretanja gdje nastavlja uz potok i vodi nas ravno do starog mosta i vodopada Sopot, atraktivnog prirodnog fenomena. Nakon 40-tak minuta duge uzbrdice, stižemo u selo Lovrići. Crkva svetog Stjepana sa zvonikom, oko koje se nalazi groblje, udaljena je deset minuta, a crkva svete Marije Magdalene 25 minuta hoda od sela Lovrići. Brdo na kome se nalazi crkva sv. Marije Magdalene prekrasan je vidikovac, a od nje staza nastavlja prema dvadeset minuta udaljenom brdu Pišćietak, u čijem se podnožju nalazi izvor koji, kažu mještani, nikad ne presušuje.
