Font Size

SCREEN

Profile

Layout

Menu Style

Cpanel

Treking đir po otoku 10.- 13.04.09.

Za vrijeme Uskršnjih praznika planira se Treking đir po otoku. Kreće se 10.04. od Voza, hoda se cijeli dan, spava se u šatorima i tako do 13.04. - mala otočna avantura.

Mjesto i vrijeme okupljanja: Omišalj 8 h (na kavi) ili Voz 9h.

Smjer:

petak: Voz - Rudine - Sužan - Dobrinj - Vrbnik - Vinca

subota: Vinca - Priganska glava - Diviška - Sokoli - Bunculuka

nedjelja: Bunculuka - Baška - Obzova - Punat

ponedjeljak: Punat - Krk - Valbiska - Skrbčići - Sv.Krševan - Čavlena - Malinska - Njivice

Trajanje hoda: oko 8 h/dan

 

Opis puta

Teško je opisati te ljepote... Uostalom, tko može, neka dođe!!

 

Oprema

  • gojzerice i rezervne tenisice
  • šator
  • vreća za spavanje
  • poželjno je imati karimat (onaj na napuhavanje ako je moguće)
  • čeona svjetiljka i rezervne baterije
  • mobitel
  • pribor za higijenu
  • kabanica, zaštita od sunca
  • osobna, planinarska i zdravstvena iskaznica
  • pogledati Alan Čaplar: "Osnove planinarstva", str.40 - 45, poglavlje o planinarskoj opremi

 

Napomena:

  • Đir je isplaniran tako da se bilo koji dan svatko može pridružiti robinsonima u šetnji i otići spavati u vlastiti krevet
  • ako niste u dobroj formi i nemate iskustva u logorovanju, planirajte jednodnevni ili dvodnevni đir
  • nedjelja i ponedjeljak su neradni dani stoga vodite računa o količini vode i hrane
  • planinari koji svladaju cijeli Đir, dobiti će prigodan poklon od PD Obzova (šuška se da se radi o Peugeotu)

 


 

Dan prvi 

ruta1Nešto iza 8 h početna ekipa (Zoran, Kristina, Vlatka, Dragan, Sanja i Marija) našla se iznad Voza, obavili smo zadnje pripreme i u 8.40 h, natovareni s kojih 15 kg teškim ruksacima, krenuli prema Vrbniku. Nakon 2 sata hoda došli smo do špilje Biserujka. Tu smo marendali i napunili baterije za preostali dio puta. Od Rudina smo krenuli prema Sužanu gdje smo stigli nešto iza 13 h, tamo smo imali još jedan veći odmor, napunili vodu na obližnjoj špini, popričali sa domaćim ljudima i krenuli prema Dobrinju. Na putu do Dobrinja, točnije podno Dobrinja, osvježili smo se u Velom potoku - bogom dano osvježenje obzirom da smo hodali po zvizdanu... Uslijedio je uspon do Dobrinja - kroz šumu i hlad ali svejedno težak... U Dobrinj smo stigli oko 16 h, napunili vodu na špini, neki su popili kavu u konobi Zora i bilo je vrijeme za zadnju dionicu puta - preko Dolova i Vrbničkog polja do Vrbnika. Prošli smo pored slapa Skakavica, Dolova, uznemirene divlje svinje i nešto prije 19 h izbili smo iz šume na Vrbničko polje. Svjesni da će nam trebati otprilike 2 sata do Vrbnika, odlučili smo prvu noć provesti negdje u Vrbniku a ne na Vincima kao što smo planirali... Tako je i bilo. Točno 12 sati nakon što smo krenuli sa Voza, u 20.40 h, bili smo u lučici u Vrbniku, na plaži na kojoj smo odlučili prenoćiti. Prvo smo bacili ruksake sa sebe i odmorili ko ljudi, zatim smo postavili šatore, presvukli i osvježili se. U posjet su nam došle Marija i Ana sa kolačima i pivom - ne moram ni reći kakvo je oduševljenje uslijedilo. Nismo baš dugo mogli držati oči otvorene pa smo se pokupili u krpe. Uostalom, ispred nas je rano dizanje i cijeli dan hoda... Prvi dan je bio vatreno krštenje - 10 sati hoda sa jaaako teškim ruksacima. Što nas ne ubije...

Dan drugi 

ruta2Dizanje u 6.00 h! Jutro je obilježilo sklapanje šatora, spremanje stvari, zazivanje masera ili kiropraktičara... Oko 7 h popeli smo se sa plaže do centra Vrbnika gdje su nas čekale Dijana i Željka, ubrzo su stigle Marija i Ana, popili smo kavu, pojeli burek, pokupovali što nam treba i autima otišli do uvale Potovošće kako bi izbjegli hodanje 5-6 km po asfaltu. U 9 h smo krenuli prema Vincima. Cijelim putem pogled je bio prekrasan, još jednom smo bili svjedoci raznolikosti i ljepote našega otoka.. E onda je krenuo uspon. Sunce je upeklo, svaki hlad je bio naš. Nešto prije 13 h došli smo do Prigradnog, tu smo napravili pauzu jer smo kojih sat vremena hodali po terenu bez trunke hlada. Nabralo se i šparoga za ručak. Odlučili smo izostaviti Prigansku glavu i linijom manjeg otpora krenuti do Diviške. Dnevni odmor od sat vremena obavili smo u borovoj šumi koja se pojavila kao oaza u pustinji. Prvo smo ručali a zatim se izvalili po travici, neki na bok, neki u autotransfuziji ali svi u horizontali. U 15 h smo krenuli dalje prema Diviški gdje smo došli oko 16 h. Plan je bio prijeći do Mjesečevog platoa i spustiti se do Baške. Plan je i ostvaren. Od Mjesečeve planine ostalo je tek kojih 5 km do Baške ugodnom stazom uz fenomenalan pogled. Kod crkve Sv.Ivana napustile su nas Sanja, Dijana i Željka. Preostalih sedmero krenulo je u Bašku u potragu za pivom. Kad smo sredili pivu, pohitali smo prema plaži umočiti noge u more - da stopala mogu pričati u tom bi trenutku zapjevale kakvu ariju. Preostalo je naći prenoćište. Kako smo odustali od Bunculuke, morali smo improvizirati - oko 19 h našli smo livadu sa pogledom na cijelu Bašku - ekskluzivan smještaj. Podijelili smo zadatke - neki su postavljali šatore, drugi skupljali drva za vatru. Posjetili su nas Sandra i Žarko, ni oni nisu došli praznih ruku - pivo, voda, napolitanke... Tada smo shvatili da nama i nije tako loše... Smjestili smo se oko vatrice, ugodno se družili i oko ponoći povukli u svoje odaje. 

Dan treći 

ruta3SRETAN USKRS! Blagdan je pa smo odlučili ustati nešto kasnije, oko 7 h. Dragan je pristavio kavu, raščupane glave su počele viriti iz šatora i ubrzo su svi bili oko ognjišta. E tada je uslijedilo pravo blagdansko čudo imena Nelica. Donijela nam je uskršnji doručak - jaja, šunku, luk... A da ne spominjem presnac, pogačice od čvaraka, sir, kavu, čaj, jogurt, jabuke... Opće veselje. Pametno smo odlučili šatore i vreće ostaviti Nelici u autu i pokupiti ih kad dođemo u Krk. Riješili smo se tereta na leđima ali smo ga doručkom nadoknadili u želudcu. Oko 10 h stali smo nakratko u kafiću u Batomlju napuniti vode, popiti kavu i osmisliti ostatak puta. Odlučili smo izbjeći uspon na Obzovu, kako ne bi po zvizdanu hodali po samom vrhu, i uspeti se kod Drage Bašćanske - malo strmiji ali kraći uspon. Oko 15 h smo došli do Vele lokve. Krenuli smo prema Puntu, po putu smo našli hlad, napravili pauzu za marendu i u sam Punat se spustili oko 17.30 h. Tamo nas je čekao naš spasitelj Tvtrko s kojim smo popili pivo i koji nas je brodom prebacio na Prnibu gdje smo odlučili prenoćiti. Našli smo prekrasno mjesto za logorovanje, utaborili se, naša Nelica i njena obitelj donijeli su nam šatore i vreće, juhicu i tiramisu, opskrbili nas vodom i pravili nam društvo... Ne znam šta bi bez njih.... Zatim je došao Tvrtko sa pivama bez kojih noć ne prolazi, zasjeli smo oko vatrice i družili se... Oko ponoći smo krenuli u krpe, malo nas je iznenadila kišica ali ništa strašno. Kada smo se svi smjestili u šatore, Zorko je otvorio svoj Zlatorog i pripazio na vatru dok ne izgori. 

Dan četvrti 

ruta4Ustali smo oko 7 h. Zorko je izvukao kuhalo, pristavili smo kavu, pojeli, pospremili stvari... Opet nam je došla Nelica, pokupila teret, ostavila Bubu i ugovorili smo sastanak u Krku na kavi. Oko 8.45 h smo sjeli u Conik, popili kavu, pokupovali u pekari friška peciva, prenijeli stvari u Ratkov auto i krenuli na preostali dio puta do doma... Odlučili smo skratiti put i uživati. Krenuli smo preko Salatića do Kosića, prošli uz ruševine Kaštela.. U Kosićima smo našli duboki hlad za marendu i poduži odmor. Vlasnik susjedne parcele ljubazno nam je ponudio vodu što smo, naravno, iskoristili. Put do Klanica trajao je malo duže jer nam je planove poremetio novoizgrađeni vatrogasni put koji je na nekoliko mjesta presjekao stari kolni put koji je ucrtan na karti i po kojem smo išli. Ali uz kartu i kompas i dva sposobna momka, uspjeli smo se naći pravi put. A taj pravi put nekako nas je doveo do Milovčića i konobe Pod murvu pa rekosmo, kad smo već tu, mogli bi popit pivu. Vlasnici su nas počastili i pogačom i orehnjačom pa smo okrijepljeni nastavili dalje. Ostatak puta vodio je kroz šumu sve do Kijca gdje smo i završili našu malu otočnu avanturu. Kod Zorka smo imali lijep doček - pivo, kolači (nešto se puno spominje piva u cijeloj priči)... Tu smo se teška srca rastali... 

Četiri dana bila su dovoljna da zaboravimo na posao, kompjuter, TV, WC i ostale "civilizacijske" stvari... Unatoč fizičkom naporu, nikad se nismo bolje psihički odmorili. Hvala "tati" Zorku na fantastičnoj ideji i relizaciji iste, hvala Nelici i njenima na pomoći, Sandri i Žarku na društvu (i pivama), Tvrtku na prijevozu i društvu (i pivama), Dijani i Željki na društvu i breskvicama, Mariji i Ani na društvu prvu noć, kolačima (i pivama), Ratku što nam je pokupio stvari i gostoprimstvu po povratku...

ruta

Ljudi, bilo je super!!!!!

Slike 1

  Slike 2